---

U posljednji pohod večeras se sprema,
od boli i smrti straha on nema,
na prsima znak gromovnika stoji,
u bitkama mnogim sudbinu mu kroji.

U ruci mu sjekira, štit na leđa stavlja,
zemlju svoju gleda dok kiša ga pozdravlja.
Kroz livade rodne zadnji puta jaše,
ne osvrće se za sobom jer mu srce plače.

Ratni jecaj, bjesomučni zov,
vuka starog krik zove ga u boj,
šumom odjekuje crnih vrana poj,
dok sivo nebo plače, teku krv i znoj!

U jeku bitke strijela ga obori,
na koljena padne ali to ga ne umori,
ponosno se digne, šakom znak svoj stisne,
udarac tad zada i zadnjim dahom vrisne.

Na Mokoš majku padne i u nebo on pogleda
suza tad mu krene, znak zemlji preda,
kroz maglu gustu jutarnju, šapat ga dozove,
u drevnu šumu jasenju, otac ga pozove!

Šumi mladi hrast na gori zelenoj,
sunce obasjava lišće njegovo,
zora je svanula, novi je dan,
na gori raste on mladi i ponosan!

---

Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.