---

Oduvijek su tu...
Gromovi oduvijek grmiše nad našim stijenovitim obroncima i zelenim šumama, a munje oduvijek bijahu svijetlost u najcrnijim noćima.

Naši ljudi ih oduvijek štuju,
moji djedovi pripovijedaše o njima,
kao što i njima njihovi djedovi govoriše.

Još se sjećam kako u vrijeme najtežih zimskih večeri,
uz pucketanje ognja pripovjedaše o čudesnom drvetu.

O nebeskom ocu, gromovniku,
i njegovoj ženi, svijetloj majci.
Mudrome, rogatom gospodaru podzemja i božanskoj dijeci.

“Znajte,” govoriše “oduvijek su u našim gajevima, borovima, lugovima i vodama."

Prošla su stoljeća i stoljeća u ratovima, progonstvu, neslozi i tišini..
Ali oni su još tu. Naši ljudi ih još uvijek štuju.

Još uvijek svijetle munje i sjajne zvijezde osvjetljavaju naš put..
Još uvijek se čuju - Gromovi nad Trebišćem.

---

Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.