---

Iz kozmičkih dubina, u korijenju zla
ne nazire se svjetlost, samo oči bez dna.
Iza drevnih zavjesa od iluzije i sna
trnjem zarastao put između svijeta dva.

Plamen tako hladan poput crne noći plač
uzdiže se u nebesa kao ognjen mač.
Iz njeg' izlaze bića koja dušu ne vide,
njihove sjene lutaju gdje grom ne dopire.
Tu odavno ne sijeva, nit' se šume čuje glas,
zavladao je "stvoritelj" od kojeg traže spas.

Iz gmazovskog gnijezda, u korijenju zla
ne nazire se svjetlost, samo oči bez dna.
Iza drevnih zavjesa od iluzije i sna
trnjem zarastao put između svijeta dva.

Pod studenim plaštom crnim leži istina,
sahranjena pred bićima, praznim dušama.
Na njem stoji zlatni križ i nada njihova,
božji sin što majci svojoj himen probija.

Skrivena iza zavjesa,
od ovog surovog vremena,
nalazi se istina,
u svijetu naših djedova...

Plamen tako hladan poput crne noći plač
uzdiže se u nebesa kao ognjen mač.
Iz njeg' izlaze bića koja dušu ne vide,
njihove sjene lutaju gdje grom ne dopire.

---

Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.