23. prosinac, Dva sata poslije ponoći Zvoni telefon Poziv iz bolnice Sve mi je bilo jasno Neeeeeee
Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane
Sad još osjećam miris tvog tijela U našem krevetu leži posvud I neispijena šalica kave Stalno podsjeća nemam kud
Nova zora polako sad sviće Ali tebi to svejedno je I nema veze što pjevaju ptice Jer to gore sad ne čuje se
Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane
Ne znam što sad da radim sa sobom Nosim neizbrisivi trag Nikad više tvoj šapat na uhu Otvaram prozor, zagušljiv je zrak
Brzo oblačim kaput na sebe Žurno izlazim na ulicu Baš je dobro što kiša rominja To nisu suze na mome licu
Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te dane
Još pamtim sve naše posljednje riječi Taj čvrsti zavjet, neraskidivi Da pođem s tobom, ja znam, ne bi htjela Moram se boriti, moram sa tim
Samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane I da Bog će mi dati sad snage preživjet' te daneTeksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
