Na zidinama iznad grada U beskrajnim noćima Kroz prizvuke šapta drveća Njene sjene plešu
Vjetar tvori njen glas Dok mjesec oblikuje stas I čini se kao da je tu A ne plod mašte u mome snu
U tami koju oblaci kroje Osmijehom ona me zove Očima vodi kroz tamu Sadi plamen i sumnju Na raskršću puteva samo sjećanja
Zrno po zrno, vrijeme curi Svijest, posljednjim dahom se bori Dok vječno pitanje me mori Što ako? A do tada…
Na zidinama iznad grada U beskrajnim noćima Čini se kao da je tu A ne plod mašte u mome snu… SanjamTeksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.