Dok listam spomenar prisjećam se drugova bezbrižnog svog djetinjstva, svaki potpis sjeća me na te davne sne.
A sjećanja ostaju premda pijesak vremena izmiče i ono što je prošlo već čini se k'o stvarnost sve.
Razni rukopisi, razna pera i crteži razni, stilovi u sjećanju žive draga lica i kao da su opet samnom svi.
Kao da školsko zvono još zvoni čuju se smijeh i zadnje šale. Počinje sat – javlja se strah što zbližuje nas sve.
Ljubavi prve i uzbuđenja poruke skrite ispod klupe. Sjećam se još, pamtim i sad drage riječi te...
Zadnji dan škole, haljine nove, radost nam kvari strah od mature. Svjesni smo svi, dani se ti ponovit neće – ne !Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
