Kad jednog dana prisjetim se svega i svome srcu tiho kažem, spavaj uzalud je bilo pod svjetiljkom i pahuljama snijega ja bit ću sama i sve ce biti mirno. I neću znati što se sa mnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema.
I čitav život bit će mi na dlanu svi susreti, sva obećanja tako mnogo mi smo htjeli i samo pjesmu čujem dobro znanu mi djetinjstvo smo naše u snu sreli bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi.
A ide svome kraju ova zima i blijeda zora već je blizu u daljini grad se budi ja moram dalje, uvijek nade imam dok pokraj nas su prijatelji – ljudi Jer tako malo zapravo nam treba cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta.
Kad jednog dana prisjetim se svega i začudim se svome licu što promijenilo se nije kad pomislim na ono što nas čeka što se negdje u daljini krije Tko će mi u tom času snage dati sam je čovjek kao slamka što oluje je nose.Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
