vučja usta su prolaz u obamrlost i smiraj svijet slabi u crnom dimu u mastima mrtvih dodira peti je broj tvog jedinstva drugom se gubi svaki trag pusti da stane pred nišan s krive strane razuma dupljama najduljih noći vreba i oduzima trebaš nektar tajnog znanja u bunilu slomova samoprozvan gospodar svom snagom stegni mu vrat
prije nego ti ispije volju do samog žednog kraja labirint progovara zvuk je jeziv grozna vibracija svega što mrziš nešto u sjenama najcrnjih misli zna gdje živiš i čime se hraniš
rub je nevidljiv dah ti je plitak kanjon rana predubok
otupjelog uma i potpuno sam njegov signal je slab pod težinom režima paraliziran zvukom modrim svjetlom pra-ognja vučje ždrijelo je vorteks
ne vidiš više ništa van kruga nema ničeg što bi te vratilo natrag boriš se svezan za uteg gdje tone ironija strši kao vanjski prijelom gledaš kroz mrenu, sivu zoru mrtvačkim pjegama prošarano nebo
pocrnjelim rukama otvaraš vrata mrtav pijan i sam sebi stranac prolaz vodi do tajne osovine pulsar egoizma, vrhovno biće ono si što si na kraju prospi mu crijeva dok ori se oda tvojoj prazniniTeksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
