---

Krici vukova u noći, toj divnoj zimskoj,
Dozva ih iz daljina... krici, kroz mrak,
I tišinu što prodiru, tužna pjesma,
Djece suma poganskih.

Doziva ih da krenu zaboravljenim putevima,
Da sa ponosom svoju krv proliju,
Za svoju braću da život daju,
Jer bogovi su tako htjeli,
Vječna im slava!

Put što im vrane pokazivaše,
Zaboravljen u snijegu, oživi njihovim dolaskom,
I magla se spustila, gusta magla,
Poput vela obavija zemlju, hladnu.

A vukovi i dalje zavijaše, u toj tihoj noći,
Njihovi posljednji krici, tako lijepi, vječni,
Kroz maglu što dopiru odakle,
Ljepota tame ih zove k sebi,
U dvore šumskih demona,
Drevne šume Slavenske,
I mrak ih proguta, za cijelu vječnost.

Neće biti zaboravljeni, hrabri ratnici Slavenski,
Naša braća po krvi, što su za nas život dali!

---

Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.