Ko cvijeta dva Olivija i ja rasli smo u basti naseg sna al' godine su prosle pored nas dugo vec joj nisam cuo glas
Moja duga putovanja uvijek sam i ona sama sa sam tu al' mozda necu naci nju
Olivija, upali svjetlo sad da nadjem put Olivija, otvori vrata ja sam opet tu Olivija, zar neces primit' ovaj mali cvijet Olivija, zar nismo vise isti svijet
Olivija sad ima zivot svoj djevojcicu i mali topli dom nece vidjet' moje suze nece cuti pjesmu moju nikad vise nece znati gdje sam ja
Olivija, ti ne znas kako nocas placem ja Olivija, kraj nase rijeke sjedim, ali sam Olivija, na staroj klupi pise ti i ja i ime tvoje, Olivija ime tvoje, OlivijaTeksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
