Znam ona spava, topla od života visoko, gore gdje trepere zvijezde, gdje nema tuge, kao u Mostaru, u kom' se samo crne ptice gnijezde.
Neka je tamo i Bog nek je čuva, i ja bih da mogu zarobljen u koži, sa Starim mostom pao u dubine, sa jedan manje, da se tuga množi.
Nema više moje Marijane, pucali su u te drage oči. Neki vide svjetlo u mom gradu, a ja tugu i beskrajne noći.
A želje moje, k'o ulice puste, k'o aveti kuća na istom su broju, kako da odem, kad je život kurva, i kad me čuva, drži me u stroju.
A korak samo i more se čuje, i prošla ljeta kucaju u meni, ona me ljubi, kao davno, prije, a more šumi, nebo se rumeni.Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.