U okovima... u tužnom svijetu živimo i misli su precrne zastave pokojnih. Mojem srcu boju trošiš, tvoja ljubav sada boji. Vječna rijeka tuge teče putem kuda hodam sam, povjerenje još krvarim... ...silom dušu gubim! Da li prositi istinu znači... vezan za stup srama biti pred strašnim duhom smrti jer smo sivi, hladni, mrtvi! Moram ti reći da ja još boju iskrvario nisam, da moje svjetlo je čisto, unutra sunce grije mene, nikome ga ne dam! Ja u ljude neću nikada vjerovati... ne mogu si pomoći, a od prokletih, iskrivljenih lica, moram samo srce skriti! Tako će mi bol biti veća jer nikoga neću imati. I zašto... kako da se borim!? Da li prositi istinu znači... vzan za stup srama biti pred strašnim duhom smrti jer smo sivi, hladni, mrtvi! Dok vječnu tamu, taj mrak u noći za kraj naših tijela čekmo, strah me reći da li vidim spas, ali ja ljubim vas ipak je oprost kraj...Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.
