Negdje daleko, iza same smrti,
živi covjek zaledjene krvi,
u šumi gdje vlada vjecni mrak,
covjek koji dahom ledi zrak..

Živi vec hiljadama godina,
prekriven snijegom i krvlju predaka,
okružen samo drvecem i vukovima,
svojim vjernim krvolocnim drugovima...

Srce svoje u led je okovao,
osjecanja prekrio je tamom,
u duši mu vlada samo hladnoca,
za ruku ga vodi vjecna samoca...

On se nikada nije ni rodio,
zato nikada nece ni umrijeti,
u sebi najbolje gene ima,
otac mu je smrt, a majka zima!

---

Teksty umieszczone na naszej stronie są własnością wytwórni, wykonawców, osób mających do nich prawa.